Regionalno udruženje logoraša iz Višegrada ogorčeno je zbog oslobađajuće presude koju je Sud BiH 7. marta izrekao četvorici pripadnika Armije BiH, koji se terete za smrt 26 i ranjavanje 80 srpskih civila u Kukavicama dok su se u koloni povlačili iz Goražda prema Rogatici 27. avgusta 1992. godine. Koliko je ta presuda sramna govori podatak da sudsko vijeće, kojim je predsjedavao sudija Davorin Jukić, smatra da su okrivljeni pripadnici Armije BiH bili ubijeđeni da se radilo o vojnicima, a ne o civilima, i da zato nijesu krivi za izvršeni masakr! Opravdavajući njihov postupak, sudija Jukić je naveo da konvoj putničkih vozila i autobusa nije bio obilježen, i da se kretao putem kojim je dan ranije prošla kolona Vojske Republike Srpske!
– Očekivali smo pošteno suđenje, a doživjeli da sudsko vijeće bolje brani zločince od njihovih advokata. Ovo je dosad nezabilježena uvreda za potomke ubijenih civila i sve nas koji smo preživjeli ovaj stravičan napad u Kukavicama, i trajno ostali invalidi – kaže Veljko Lasica, koji je u napadu muslimanskih bojovnika na izbjegličku kolonu ostao bez noge.
Krivice su oslobođeni Muhamed Šišić, Aziz Šuša i Tarik Šišić, dok je Emir Drakovac osuđen na 14 godina zatvora, ali ne za zločin u Kukavicama već za ubistva nedužnih civila na području Foče. Prosto je za nevjericu da sud u presudi konstatuje da su trojica oslobođenih učestvovali u zločinu, ali da ih ne kažnjava. Dragiša Andrić, predsjednik Regionalnog udruženja logoraša iz Višegrada, kaže da su optuženi očigledno priznali zločin koji su navodno „počinili greškom” misleći da se radi o vojnom, a ne o civilnom konvoju.
– Skandalozno je da u završnoj riječi sudija Jukić opravdava optužene za ovaj nezapamćeni masakr, konstatujući da konvoj srpskih civila iz Goražda nije bio propisno obilježen. Nijesu valjda počinioci ovog zločina, počinjenog u najžešćoj muslimanskoj ofanzivi na Goražde 1992. godine, očekivali da nepreglednu kolonu civilnih vozila prati saobraćajna policija. Začuđujuća je konstatacija sudije da su optuženi bili u zabludi jer je ranije tim putem prema Rogatici prošao konvoj Vojske Republike Srpske. Zašto nijesu pucali na tu vojnu kolonu, i zašto su svoje junaštvo iskazali na bespomoćnim civilima među kojima je bilo najviše djece, žena i staraca. Ovo je nastavak diskriminacije srpskih žrtava u proteklom ratu u BiH – konstatuje Dragiša Andrić.
„Pucnjava je započela iznenada. Na sve strane su bili poginuli i ranjeni. Put je zakrčen zapaljenim i razbijenim vozilima, tako da sam morao da izvodim pravi slalom sa autobusom, kako bih ih zaobišao. Ali, ranjen sam u desnu nogu na dijelu priključnog puta prema Varošištu na kome nas je tek čekao pakao. Osjetio sam rafal i preko lijeve noge, ali iako su na autobusu bile već izbušene gume i sav izrešetan mecima nijesam se predavao. Ni sam ne znam kako, ali sam uspio nekako da dam gas i da sa obje povrijeđene noge kroz unakrsnu vatru, vozeći mrtve i preživjele zajedno, umaknem prema Rogatici udaljenoj oko šest kilometara”, ispričao je Ranko Ikonić, vozač autobusa.
Na ulazu u Rogaticu Ranko je izgubio svijest. Iznijeli su ga iz autobusa i pružena mu je hitna medicinska pomoć. Iz izrešetanog autobusa je izneseno i desetoro mrtvih i tridesetak teško ranjenih civila. U svom saopštenju povodom ove presude, Regionalno udruženje logoraša posebno ukazuje na medijsku satanizaciju ovog zločina. Naime, reditelj Danis Tanović je 2001. godine dobio filmsku nagradu „Oskar” za svoj film „Ničija zemlja”, u kome je montirao snimke što su ih pripadnici UNPROFOR-a napravili nakon zločina muslimanskih bojovnika u Kukavicama.
S. Tijanić
S. Heleta
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.